Nauka

Naučnici otkrili nepoznatu leguru nastalu u eksploziji atomske bombe u Hirošimi

Komentari
Naučnici otkrili nepoznatu leguru nastalu u eksploziji atomske bombe u Hirošimi
Naučnici otkrili nepoznatu leguru nastalu u eksploziji atomske bombe u Hirošimi - Copyright AP/Hiroshima Peace Memorial Museum/U.S. Army via AP

veličina teksta

Aa Aa

Dana 6. avgusta 1945. godine Sjedinjene Američke Države bacile su atomsku bombu na japanski grad Hirošimu, što je bio jedan od događaja koji su doveli do završetka Drugog svetskog rata. Sada su istraživači utvrdili da su ekstremni uslovi nastali tokom bombardovanja stvorili složen materijal kakav do sada nije bio poznat nauci, a njihovi rezultati objavljeni su 29. jula u časopisu Science Advances.

Članovi istraživačkog tima ranije su pronašli sitne staklene čestice na peščanim plažama Hirošimskog zaliva, u južnom delu glavnog japanskog ostrva. Nakon detaljnijeg proučavanja sfera, istraživači su zaključili da su te čestice, nazvane hirošimait, zapravo ostaci radioaktivnih padavina nastalih tokom atomske eksplozije.

Ispostavilo se da su ti "komadići stakla" još neobičniji nego što se ranije verovalo, jer sadrže dosad nepoznatu leguru, sastavljenu od gvožđa, hroma, nikla, mangana, molibdena, silicijuma i aluminijuma, raspoređenih u jedinstvenu kristalnu strukturu.

"Čak i posle više decenija, zrno prečnika svega nekoliko mikrometara može da sačuva detaljan zapis o uslovima koji su postojali samo delić sekunde. Ove čestice nisu samo istopljeni ostaci. One predstavljaju fizičke arhive eksplozije", rekao je koautor studije Luka Bindi, naučnik iz oblasti geologije sa Univerziteta u Firenci, za časopis Scientific American. 

Smrtonosni udar

Kada je atomska bomba pala na Hirošimu, grad je imao oko 350.000 stanovnika. Stručnjaci procenjuju da je do kraja decembra 1945. godine od posledica eksplozije preminulo približno 140.000 ljudi.

Atomska eksplozija iznad Hirošime stvorila je vatrenu kuglu čija je temperatura prelazila 7.000 stepeni Celzijusa, što je bilo dovoljno da ispare zgrade, metal, staklo, zemljište i voda i pretvori ih u turbulentni oblak plazme. Kako se taj materijal kondenzovao, nastajala su zrna hirošimaita veličine od nekoliko mikrometara do nekoliko milimetara.

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by techopenion (@techopenion)

 

Istraživači su analizirali 34 takve čestice koristeći moćne mikroskope i visokoenergetske snopove elektrona. Posebno važna metoda koju su primenili naziva se rendgenska difrakcija na monokristalu, tehnika koja otkriva trodimenzionalni raspored atoma i molekula unutar materijala.

Nakon svih analiza, nova legura pronađena je samo u jednom staklastom zrnu, rekao je Bindi za "Chemical & Engineering News".

Ovo nije prvi put da naučnici pronalaze nove supstance nastale u uslovima povezanim sa nuklearnim eksplozijama. Bindi je nedavno predvodio i tim koji je otkrio novu vrstu stakla bogatog silicijumom, sa retkim oblicima metala, nastalu tokom prve nuklearne probe na svetu, poznate kao Triniti test, sprovedene u okviru Projekta Menhetn u Novom Meksiku 16. jula 1945. godine.

Taj materijal, nazvan trinitit, zajedno sa novootkrivenom legurom, ukazuje na to da "ekstremna okruženja koja se veoma brzo hlade mogu sistematski da istražuju neuobičajene oblasti strukturnog i hemijskog faznog prostora", rekao je Bindi za Gizmodo.

Jon G. Fuller/VW PICS / Sciencephoto / Profimedia

Trinitit

Autori studije navode da nuklearne detonacije stvaraju uslove slične onima koji nastaju tokom sudara planeta, udara meteorita i udara groma.

Pored toga, ovakva otkrića "otvaraju potpuno nove pravce istraživanja i produbljuju naše razumevanje načina na koji se materijali formiraju i ponašaju", rekao je Anđelo Onjate Soto, naučnik za materijale i inženjer sa Univerziteta u Konsepsionu u Čileu, koji nije učestvovao u istraživanju.

Materijal otkriven u Hirošimi pripada grupi takozvanih višekomponentnih legura, odnosno legura sastavljenih od pet ili više metalnih elemenata, pri čemu nijedan metal nije dominantan, već su svi zastupljeni u značajnim udelima.

Interesovanje stručnjaka za višekomponentne legure poslednjih godina raste, jer one mogu da kombinuju poželjna svojstva poput otpornosti na habanje i koroziju, velike čvrstoće, savitljivosti bez pucanja i dobrih performansi na visokim temperaturama, što je teže postići kod tradicionalnih legura, navodi se u studiji.

Legura iz Hirošime posebno je značajna zato što predstavlja dosad nepoznatu kristalnu strukturu u okviru porodice materijala koja se široko koristi u inženjerstvu. Novo istraživanje istovremeno pruža naučnicima okvir za pronalaženje i projektovanje novih legura.

Zajedno posmatrano, rezultati istraživanja, kako navode autori, naglašavaju vrednost pažljivog i etičkog proučavanja materijala nastalih kao posledica eksplozija.

Komentari (0)

Magazin