Ljiljana Smajlović

Kolumna "Politika kao sudbina": Na putu da postane srpski

Komentari
"Politika kao sudbina": Na putu da postane srpski
Euronews Srbija - Copyright Euronews Srbija

veličina teksta

Aa Aa

Naslov sam posudila sa sajta Radija Slobodna Evropa, iz članka o tome kako sportski savezi Srbije postaju srpski. Bokserski savez Srbije upravo je postao Srpski bokserski savez, dok RSE upozorava da je i Olimpijski komitet Srbije "na putu da postane srpski".

Kakav užas, na putu da postane srpski!

Tu je i Milena Dragićević Šešić sa FDU da objasni da ne sme da nas zavara to što se taj isti komitet u Francuskoj zove Francuski olimpijski komitet, a ne Olimpijski komitet Francuske. Jer što se gospođe Dragićević Šešić tiče, nije to isto. Zašto, kako? Evo kako to ona objašnjava: kod Francuza je "svima jasno" da se pridev francuski "odnosi na francusku državu". A kod nas? "Kod nas se pridev srpski odnosi pre svega na srbovanje", odnosno etnicitet.

Njen rezon je toplo primljen na društvenim mrežama, na kojim se neki svet političko-kulturološke orijentacije slične njenoj besomučno rugao najnovijoj manifestaciji srpskog "nacionalističkog kičeraja" naše vlasti. Neki su na pogrde na račun preimenovanja sportskih udruženja trijumfalno kačili parolu "Studenti pobeđuju". Verzalom, valjda da bi i gluvi razumeli.

Meni se u prvi mah učinilo da je ružno što pristalice "studenata u blokadi" studentima podmeću sopstvene političke frustracije. Kad, ne lezi vraže, Radio Slobodna Evropa me razuverio. Otkrio mi je da je nalog "ETF u blokadi" taj prefiks "srpski" u nazivu sportskih udruženja već proglasio "politikom 90-tih", tj. nastavkom bratoubilačkih sukoba!

A onda svečano obećao: "Kada ih pobedimo, pobedićemo i njihovu politiku 90-tih".

Ako se ne varam, "ETF u blokadi” time glasačima obećava da će, u slučaju da studentska lista pobedi na jesenjim izborima u Srbiji, nazive sportskih udruženja vratiti u status quo ante. Što će reći, u stanje u kom su bili pre nego što su stupili na put "da postanu srpski".

Iz mog ugla gledano, to obećanje je malo brzopleto i nedovoljno promišljeno. No možda CRTA i druge nevladine organizacije imaju istraživanja koja pokazuju da opoziciona javnost prosto vapi za uklanjanjem "nacionalističkog kiča" kakav je prefiks "srpski"? Ali se to bogami ne vidi na društvenim mrežama. Vidi se nešto sasvim drugo. Vidi se da ljudi ovde misle da mogu da koriste "srpski" baš kao što Francuzi koriste "francuski". Da ti ljudi o sebi misle i govore baš kao da su građani Francuske, ili bilo koje evropske države. i da neće da im iko priča kako "nije to isto".

Debata o tome je li u ovoj državi nešto i srpsko, i da li se prefiks srpski u njoj sme koristiti i kada misliš na sve njene građane, uključujući i one koji po nacionalnosti nisu Srbi, na društvenim mrežama se nije vodila duž podele na "ćacije" i ostale. Nije se vodila između nedotupavnih i prosvećenih, krezubih i svezubih, između glasača Srpske napredne stranke i ostalih, kako su se studenti "ETF u blokadi" možda nadali. Linija podele išla je krivudavo i nipošto nije išla u korist administratora studentskog naloga na X platformi.

U stvari, možda je od toga važnije što su vrcav duh i smisao za humor ubedljivo bili na suprotnoj strani od ETF-ove. "Jedno je šala, ali stvarno ne može biti nemački ovčar, to je ovčar Nemačke i svih njenih građana". I sa antivučićevih naloga je najgrlatijim kritičarima "nacionalističkog kičeraja" podrugljivo odgovarano:

"Po ustavu, Republika Srbija je država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive.

Po pravopisu, institucije Republike Srbije su srpske institucije i pripadaju srpskom narodu i svim građanima koji u Srbiji žive.

Drugačije će možda biti kada ti nekako završiš osnovnu školu".

Gospođa Dragićević Šešić je svejedno u promenama naziva prepoznala podlu nameru vlasti, dokaz lojalnosti režimu i "jeftin način da se izvede neki patriotski poduhvat". Bi li možda bio bolji neki skuplji patriotski poduhvat? Ili je svaki "patriotski poduhvat" u startu sumnjiv, bio jeftin ili skup.

Kao i sam prefiks "srpski", uostalom.

I šta smo ovde imali? "Nacionalizam od dva dinara koji vam prodaje Vučić", ili "građanizam od jednog evrocenta koji ti prodaje Švaba"? Svak za sebe bira, nijedan još nije odneo pobedu, ali je sasvim jasno da je ovo loš povod za pravljenje "referendumske atmosfere" o kojoj i studenti i opozicija sanjaju. Jer, napokon, nisu samo "ćaciji" ustali u odbranu onog što je srpsko.

Ne možemo znati je li "ETF u blokadi" baš i hteo da antagonizuje sve koje je na ovome antagonizovao, a ne samo "ćacad". Ali valja zapamtiti da nekad možeš i da izgubiš na pravljenju razdora.

Na primer, kad razdor na nekom pitanju zapravo i ne postoji.

A razdor se nekad ne isplati ni kada postoji, iako ti se u početku, dok ga razgorevaš, čini da ti super ide. Nisam se zatekla u Sarajevu za vreme građanskog rata devedesetih, ali me pogrda "ćaci" smesta podsetila na pogrdu "papci".

Pre poslednjeg rata "papcima" smo u Sarajevu podsmešljivo zvali "prostačine seljačine", one koji ne spadaju u gradsku elitu. Tokom opsade Sarajeva to je brzo postala uvreda namenjena samo Srbima - u početku samo onim Srbima koji su grad gađali sa Pala, da bi se onda proširila i na Srbe koji su napustili grad, a zatim, polako, logikom unutrašnje eskalacije sukoba, i na Srbe koji su bili prinuđeni da i dalje žive u Sarajevu u strahu od srpskih granata ali ne manje i od raznih "Ćela", Juke Prazine i ostale besne "gradske raje".

Vređanje Srba da su "papci" mnogo se dopalo i stranim novinarima, pa je rabljeno do besvesti I u zapadnim medijima. Ali na kraju nije mnogo pomoglo ratnim ciljevima većinskog stanovništva. Doprinelo je konsolidaciji srpskih redova, "papaka" i urbanih Srba, a zatim i konačnom srpskom napuštanju Sarajeva. Da bi kraj rata tu podelu samo zacementirao.

Pravim malo nategnutu ratnu paralelu i svesna sam toga. Ali me na to naterao možda najpotresniji komentar koji sam na mrežama pročitala na račun indukovanja ove najnovije podele među građanima Srbije. I on nosi istorijsku konotaciju i evo kako glasi:

"Čuo sam za logore pravljene za Srbe, za neki logor za građane nisam još čuo. Kad takav bude postojao, možda i prihvatim da sam građanin. A do tada sam Srbin i želim da zemlja u kojoj živim bude srpska zemlja".

Komentari (0)

Kolumne