Kolumna "So na ranu": Novogodišnja želja

Od Deda Mraza želim samo dve stvari – zdravlje i 60 komada lepo uvijenih, na svinjskoj masti kuvanih, dobro začinjenih sarmi od mešanog mesa, svinjskog i junećeg, dva puta mlevenog, koje će se krčkati nekoliko sati zajedno sa komadima lepe dimljene slanine kojoj se ne skida koža. Eto. Samo to. Zdravlje i te sarme. Ništa više.  

Do pre dan, dva nisam ni znala šta da tražim od Deda Mraza, ali onda sam videla "analizu" Demostata. Jeste, onu u kojoj su "istraživači" ove agencije našli oko 12 načina, po tačkama, da uvrede i ponize sve one koji glasaju za Vučića i naprednjake bez kojih Vučićevi protivnici, čak ni ujedinjeni, makar još neko vreme neće moći da dobiju ni jedne izbore, pa ni one u Sečnju, kao što nas je naučilo prethodno iskustvo. 

Ima jedna lepa pesma grupe Silente sa stihom koji opisuje ovu situaciju a koji kaže: "Ti što teraš ljude od sebe, pa plačeš kada odu". Zato, kad sam videla da možeš da vređaš one čije glasove moraš da tražiš da bi pobedio, onda pomislim, mogu i ja da tražim sarme i zdravlje. I jedno i drugo može da ispuni samo Deda Mraz 

Dakle, čak i da poverujemo u patetične studentske priče po kojima se skoro u svakoj opštini u Srbiji našao po jedan stogodišnjak da u nedelju dođe do onih stolova koje su studenti uzeli sa državnih fakulteta, a koje su za tu priliku nazvali svojim štandovima, da potpiše podršku i ponudi se da pomogne na terenu, i da su ti stogodišnjaci došli sa svom svojom decom, unucima, praunucima i ostalom familijom, koju inače kad govorimo o naprednjacima zovemo "kapilarnim glasovima", ali za ovu priliku ih oslovljavamo kulturno sa "podrška", i sve i da verujemo da su studenti skupili pola miliona potpisa, iako nismo videli ni jedan jedini dokaz za tu tvrdnju, pa ni jedan snimak N1 na kome se dalo prebrojati više od desetak ljudi oko stolova za potpisivanje, dakle čak i da sve to gore bude, za pobedu na izborima za koje do juče nisu hteli ni da čuju, studentima je potrebno makar još oko milion i nešto glasova, ako je suditi po poslednjim opštim izborima. I to glasova onih koje u ovom Demostatovom pamfletu, koji za ovu priliku zovemo "analizom", nazivaju podanicima, plaćenicima, ljudima koji ne misle svojom glavom, koji iz interesa ili gluposti obožavaju svog vođu, ljudi koji nemaju integriteta ni dostojanstva i za koje autori, kada kažu da "misle", tu reč stavljaju uvek pod znake navoda.  

"Podanici-obožavatelji su rezultat rada onih oficijelnih kreatora javnog mnjenja koji svoj rad široko prenose preko prodržavnih medija i svakojake prezentacije Vođe i veličine njegovog dela. Obožavatelji su saznajno slepi, oni "gledaju" tuđim očima i "misle" tuđim glavama. Za njih je stvarni život tek neka izmišljotina, a istina je ono što kaže obožavani Vođa. Utoliko su oni dogmate koje te "istine" prenose narodu. Njihovi izborni glasovi za "Vođu i njegove" padaju sa prvim otkosima žetve glasova naprednjačkih "žetelaca" (agitatora i skupljača glasova)", piše u "analizi" Demostata. 

E, sad, kako nam je objašnjeno u analizi ove "analize" na televiziji na kojoj vam govore da ne vidite ono što gledate, ovi što ih Demostat zove "žeteocima" glasova, agitatorima i skupljačima glasova, oni su to samo kada govorimo o naprednjačkim glasačima. Ove druge "žeteoce", studentske, njih, kako nam je lepo sugerisano, treba da zovemo "podrška". Isti princip je i sa tim bazama podataka. Dakle, kada naprednjaci prave baze podataka svojih pristalica, to nazivamo spiskovima sigurnih glasova koje CRTA i ostali kibiceri izbornog procesa smatraju krunskim dokazom izborne krađe naprednjaka. Međutim... međutim, kada studenti prave spiskove svojih pristalica koje kod naprednjaka zovemo sigurnim glasovima, onda njih zovemo "ljudima koji podržavaju studentsku listu i koje studentska lista kasnije može animirati u izbornoj kampanji". Na te ljude, kako nam je objasnila neka slatka studentkinja, treba da gledamo kao na deo građana naše države koji su ostavljajući svoje podatke i kontakte izrazili spremnost da posle zajedno sa studentima rade na izborima, kao kontrolori, mobilni timovi ili kao neko ko će da nađe nekog drugog ko bi to sve radio za studente. Bože, oprosti, baš liči na one naprednjačke kapilarne glasove, je l’ da? Eto, da ne znam da nije, "mislila" bih da jeste. Bez navodnika. Mislila bih.  

Ali, nije najveća ironija celog ovog vikendaškog popisivanja sigurnih i kapilarnih studentskih glasova to što su posle više od godinu dana uličnog i svakog drugog nasilja blokaderi priznali legitimitet svih izbora koje su do sada osporavali na osnovu spiskova sigurnih i kapilarnih glasova koje su pronalazili kod naprednjaka. Veća ironija je što su oni koji misle, u stvari koji "misle" da skupljaju kapilarne i sigurne glasove, upravo ti sigurni i kapilarni glasovi. Jednako kao što oni koji više od godinu dana "misle" da pumpaju nekoga drugoga, ne shvataju da su upravo oni prave žrtve pumpanja. Njih je neko uspeo da "napumpa" da gađaju ljude jajima i kamenicama na ulici, da proganjaju čak i svoje prijatelje ako ne misle kao oni, da dolaze ljudima na vrata kao nacističke patrole, da vređaju, da pozivaju na linč, da kunu tuđu decu i priželjkuju njihovu smrt. Sve to da bi na kraju završili kao nečiji kapilarni i sigurni glasovi.  

Ali nije to ono najgore. Gore od toga je to što je ona mala studentkinja koja "misli" da vidi razliku između studentskih i naprednjačkih lista sigurnih i kapilarnih glasova, i između sebe i naprednjačkih "žetelaca glasova", ima ambiciju, kako je nam je saopštila, da jednoga dana bude profesor. E, to je najgore. U stvari, ne, najgore je što od njenih ambicija nas spasava, o ironije, samo – blokada fakulteta.