Dogodilo se ono najgore, ono što je toliko dugo pripremano, ono što, ne obazirući se previše, očekujemo poslednjih nekoliko godina, na šta se, i ne znajući, pripremamo, ono zbog čega je sve ovo zajedno jedan veliki poraz.
Smrt jednog generala, pokazala je sve razmere rupe u koju smo upali, i u kojoj nastavljamo da kopamo.
Najveći deo medija, i idiotske društvene mreže, ustanovile su, povodom te smrti, i sahrane, vrlo prosto pravilo:
Ratka Mladića možeš da voliš, samo ako druge mrziš; Ratka Mladića možeš da ne voliš, samo ako druge mrziš još više.
Predali smo se isključivosti i mržnji, u toj meri da je već nepodnošljivo, pogotovo ako se zna da upravo isključivost i mržnja jesu osnovni uzrok i Jasenovca i Srebrenice, koji će nam se, ako ovako nastavimo, sasvim sigurno ponoviti.
Zato što ni o čemu ne umemo više normalno da razgovaramo.
I zato što bilo koji odnos da imaš prema nečemu, pa i prema generalu, pa bio taj odnos i sasvim privatan, intiman, tvoj, lični, on, ako se slučajno usudiš da ga saopštiš, postane plen raznih hijena čiji je jedini posao čerečenje.
I za to u čemu smo se našli, nikako na prvom mestu nije kriva vlast, jer ta vlast nije izmislila ni sumanutu nekrofilsku politiku trgovanja sa žrtvama, niti je bila prva u nasilnoj isključivosti, u propagiranju konačnog rešenja, ni u odvratnom deljenju ljudi na pismene i nepismene, punozube i bezube, u ćacije i umišljenu lumpen elitu.
I pune dve godine, od kako je neko smislio da je baš super da se sudi na ulici (ruke su vam krvave), i da se žaljenje izražava kroz kažnjavanje drugih (blokade), i da postoje jedni, uzvišeni, i drugi, stoka, i da je u samoj toj podeli dovoljan razlog da se izađe na ulicu, neko prebije i preuzme vlast - pune dve godine mi živimo isključivost koju nameću oni koji tvrde da su bolji deo društva, lumpen elita zadojena najglupljom Platonovom tezom, da su ljudi generalno stoka i da im je potreban obrazovani pastir, da ih vodi.
I ako se sada neko čudi, ili zgražava, što je operacija uspela, i što je podela izazvala reakciju, apsolutno istu, što su ćaciji rodili blokadere, što ima ogroman broj onih s druge strane koji bi najiskrenije prebili neistomišljenike, jedino pitanje za njega je - a što se čudiš?
Na tome si radio, to si forsirao, hteo, i, bravo, fenomenalan posao si odradio.
Pa zato sada ni o čemu više ne razgovaramo, nego se mrzimo, i pripremamo se za izbore kao za sudnji dan, koji samo jedni treba da prežive.
Mladićeva smrt i sahrana su diplomski rad, doktorska teza iz isključivosti, koju i jedni i drugi sada polažu zajedno, sa najvišom mogućom ocenom.
I nema tu više mesta ni za priču o žrtvama, ni za priču o preživelima. Samo mržnja, i prema žrtvama i prema preživelima i prema svakome ko drukčije misli.
Jedni misle da sa komemoracije Mladiću treba otići i prebiti "pedere", pošto je svaki peder izdajnik ne samo roda, nego i nacije; drugi da je gej parada idealno mesto da se kaže da je Mladić kriv i za njihove jade, i da je i danas ta parada krvava, kao pre dvadeset pet godina, zbog njega (!?).
Dotle smo stigli, a koliko sutra treba, takvi, da idemo na izbore, da uđemo u kampanju, da se zalažemo za svoje stavove, za politiku koja nam se sviđa.
Nije moguće.
Baš kao što nije moguće da bilo ko normalan pomisli da su danas oni koji su insistirali na podelama, koji su propagirali držanje "stoke" u torovima i logorima, razvrstavali ljude po obrazovanju i broju zuba, baš oni koji imaju pravo da nas uče vrednostima, poštovanju sudskih odluka, i empatiji.
I jedino što je u svemu tome zaista loše je činjenica da su izazvali mržnju, koja, danas, sa one druge strane, nije ništa manja nego njihova.
I isključivost koja ne dozvoljava normalan razgovor, na bilo koju temu, i koja traži pravoverne i izdajnike na isti način na koji ih traži i lumpen elita.
Uz jedan važan dodatak. Ja onima koji su "nepismeni" mogu nekako i donekle da oprostim, uz nadu da će naučiti, ali onima koji su "pismeni", ne mogu, samo zato što oni više ništa ne mogu da nauče, pošto su ubeđeni da su naučili sve.
I oni jesu osnovni problem.
Komentari (0)