Kolumna "Dekonstrukcija": Jergovićev "Je defends"
Komentari
Ne kažem ništa novo kada kažem da je Miljenko Jergović jedan od najvećih pisaca našeg vremena. Jedan njegov tekst često vredi više od stotina gluposti – piše čuveni novinar "Frankfurter algemajne cajtunga“ Mihael Martens i upućuje čitaoca na Jergovićev tekst u kojem brani Martensa i njegovo antologijsko pitanje o ubijanju Rusa. Ruskih vojnika, naravno.
Ovo nameće niz pitanja. Ako jedan Jergovićev tekst često vredi više od stotina gluposti, da li to znači da ponekad vredi i manje od stotina gluposti? Ako vredi više od stotina gluposti, vredi li više od hiljadu gluposti? Koliko, uostalom, vredi jedna glupost? Pametan čovek bi rekao da jedna glupost nema vrednost, to jest da joj je vrednost nula. Prema tome, vrednost stotina gluposti je, opet, nula, tj. ništa. Kolika je vrednost nečega što vredi više od stotina nula? Malo više nula?
Ili je to jedna tako velika glupost da je veća, pa samim tim, po ovoj čudnoj logici, i vrednija, od stotina gluposti?
Kolika je veličina "jednog od najvećih pisaca“, ako jedan njegov tekst vredi više od nečega što ne vredi ništa? Ništa plus još jedna nula? To je, onda, jedno baš mnogo veliko ništa.
A šta to piše Jergović u svom "Je defends", svojevrsnoj antitezi Zolinom "J'accuse"? Već od samog naslova Jergović pokazuje da Martens, dobitnik novinarske nagrade koja nosi ime nacističkog propagandiste, nije mnogo pogrešio pošto je njegov tekst stavio u istu rečenicu sa glupošću.
U rubrici pompeznog naziva "Junak našeg doba", Jergović na svom blogu objavljuje naslov "Mihael Martens i ono u što vjerujemo kada govorimo o ubijanju njemačkih vojnika“. Kakve to veze ima sa onim što je Martens izjavio? On nije govorio o ubijanju nemačkih vojnika nego Rusa. Ruskih vojnika, naravno. Inače, u šta vi verujete kada govorite o ubijanju nemačkih vojnika? Da li uopšte govorite o tome? Jeste li jutros sa ženom, uz kaficu, govorili o ubijanju nemačkih vojnika? U šta ste verovali dok ste to radili? Da li već ideja da u nešto verujemo kada govorimo o ubijanju bilo koga predstavlja glupost vredniju od stotina drugih?
Jergović nam objašnjava da je skandalozno Martensovo pitanje o što efikasnijem ubijanju Rusa (ruskih vojnika, naravno) jednako čuvenom Čerčilovom zahtevu Ficroju Meklejnu da tokom boravka u okupiranoj Jugoslaviji 1943. ustanovi ko ubija najviše Nemaca (nemačkih vojnika, naravno) i kako mu se može pomoći da ih ubija još više.
"Mihael Martens (1973.) osamdeset i tri je godine kasnije tu, jednu od dvije-tri najčuvenije rečenice koje se pripisuju Čerčilu, te jedan od općepoznatih apokrifa iz legende o Drugome svjetskom ratu, iskoristio za pitanje koje će postaviti Volodimiru Zelenskom“, piše Jergović pokazujući da je moguće da njegov tekst sadrži više od stotinu gluposti, što ga, naravno, čini izuzetno vrednim (tekst), a njega izvanredno velikim (Jergovića).
Čerčilova izjava, naime, uopšte nije apokrifna – sam Ficroj Meklejn je, kao primarni istorijski izvor, pominje u svojim sećanjima, što je objavilo i Međunarodno Čerčilovo društvo, kao vodeća organizacija za istraživanje i čuvanje sećanja na britanskog premijera (predsednik je Rendolf Čerčil, Vinstonov praunuk).
Ali to i nije toliko važno za ovu priču. Važnije je to što Jergović pokušava da odbrani Martensa povezujući ga sa Čerčilom: "Preuzevši, jungovskim rječnikom govoreći, personu Čerčila, Martens višestruko konotira svoje pitanje.“
Postavlja se, međutim, pitanje da li je svaka Čerčilova kao Njegoševa, što bi se ono reklo. Odnosno da li je nešto ispravno i moralno čisto samo zato što je nešto slično ranije izgovorio Čerčil?
Možda je Hitler nekada rekao da će "arijevska rasa nesumnjivo trijumfovati“, ali je izvesno da je upravo ovu rečenicu izgovorio Čerčil u jednom intervjuu iz 1901. godine.
Ako bi se danas pojavio neko ko bi rekao da "ne priznaje da je bilo kakvo zlo učinjeno američkim crvenim Indijancima ili crnim ljudima Australije“, da "tim ljudima nije naneto zlo jer je snažnija, viša rasa, mudrija rasa došla i uzela njihovo mesto“, da li bi Jergović to pravdao "jungovskim preuzimanjem Čerčilove persone“? Jer Čerčil je to rekao 1937.
Možete li da odbranite izjavu „mrzim Indijce, oni su divljački narod sa divljačkom religijom“? Čerčil je to rekao ne mnogo pre izjave o ubijanju Nemaca, 9. septembra 1942.
"Ono na što Mihael Martens nije, međutim, računao jesu neznalice i zlonamjerni“, piše Miljenko Jergović i objašnjava da neznalice nemaju pojma šta je Martens rekao, a zlonamerni, iako vrlo dobro to znaju, ovakav biser izvrću i zloupotrebljavaju za napad na Martensa.
"Nešto se opasno rasklimalo i odšarafilo u tom svijetu, ukoliko parafrazirajući Čerčila bivaš nacist“, dodaje Jergović i pokazuje da njegova glupost zaista vredi kao stotine, a verovatno i hiljade drugih gluposti. Ili je zlonameran?
Veliki je, zaista, Jergović. Veći i od Martensa. Ali ne pisac. Ne kažem ništa novo.
Komentari (0)