Filip Rodić

Kolumna "Dekonstrukcija": Postoji li dozvoljeni politički uticaj na RTS?

Komentari
"Dekonstrukcija": Postoji li dozvoljeni politički uticaj na RTS?
"Dekonstrukcija": Postoji li dozvoljeni politički uticaj na RTS? - Copyright Euronews

veličina teksta

Aa Aa

Čudno sam pismo dobio pre neki dan. Nije me toliko začudilo što je ono već bilo otvoreno kada mi je uručeno. Otvaranje pisama je odlika totalitarnog režima, a ništa manje od toga ne očekujem od nove vlasti. Malo me je samo zbunilo što su odmah tako počeli. Ali gvožđe se kuje dok je vruće. Valjda.

Nije me toliko začudilo ni što je potpis na dnu tog otvorenog pisma po grafološkim karakteristikama sličan onom čuvenom potpisu Slaviše Kokeze. Nije da sam neki stručnjak za grafologiju (mada bih voleo da to pogleda neki stručnjak, a sad ih ima napretek), ali više sam očekivao od nekoga ko se isprsio ispred onoga što se naziva "Studentskom listom“. Čudno je da se pored 140, 150 ili koliko već doktora nauka, isprsi neko ko još studira štampana i pisana, velika i mala slova, ćirilicu i latinicu. Ali vivere tota vita discendum est, što bi rekao Milan St. Protić, a mi krezubi kažemo čovek se uči dok je živ.

Više od ovoga začudila me je sadržina tog pisma koje mi je stiglo otvoreno. Ajde što Marija na Prkosima slabije piše, nego što i slabije misli, što, takođe, odudara od onoga kako bi čovek zamislio nekoga sa liste sazdane od suvih intelektualaca.

U pismu koje mi je stiglo otvoreno piše da se autori zalažu za "deblokadu, departizaciju i oslobađanje RTS-a od nedozvoljenih političkih uticaja“. Koliko znam, RTS je deblokiran 28. aprila 2025. godine pošto su se "studenti“ koji su ga blokirali sklonili. Ne znam da ga je neko drugi posle blokirao.

Slažem se sasvim da RTS ne treba da bude predmet bilo kakvih političkih uticaja, ali me buni malo ovo "nedozvoljenih“. Čitajući dalje pismo shvatio sam na šta se misli. Navode: "Zahtevamo da se, nakon ostavki rukovodstva i uredništva, obezbedi nesmetan nastavak rada RTS-a uz privremenu upravu čiji bi sastav predložila Studentska lista u dogovoru sa reprezentativnim sindikatima RTS-a, a čije bi imenovanje i ovlašćenja bili uređeni u skladu sa zakonom.“

Nije li "sastav koji bi predložila "Studentska lista", pa makar bio on i "u dogovoru sa reprezentativnim sindikatima“ politički uticaj? To se smatra dozvoljenim političkim uticajem, za razliku od nekog nedozvoljenog? Nije li, uostalom, sama činjenica da jedna politička organizacija zahteva nečiju ostavku politički uticaj?

Kako bi imenovanje novih bilo "uređeno u skladu sa zakonom“? Da „Studentska lista“ Upravnom odboru kaže ko će biti direktor, pa da ga Upravni odbor (koji je po zakonu jedini nadležan za imenovanje direktora, pa makar on bio i u v.d. statusu) izglasa? Za dve godine, koliko sam član tog Upravnog odbora, nikad mi niko nije tražio da glasam ovako ili onako, a sada će to od mene i ostalih članova UO da se zahteva?

Još je interesantnije to što "autokrata“ i "diktator“ Aleksandar Vučić, kada je došao na vlast, nije zahtevao smenu tadašnjeg rukovodstva RTS-a nego su direktor Aleksandar Tijanić i glavni urednik informativnog programa Nenad Lj. Stefanović na pozicijama ostali sve do smrti, odnosno odlaska u penziju. A oslobodioci, vatreni obožavaoci slobodnih institucija, vladavine prava i zakona sada zahtevaju ostavke i smene preko noći i mimo procedure.

Ne mogu (a i ne želim) da zamišljam pod kakvim je pritiskom generalna direktorka Manja Grčić bila da podnese ostavku. To je, sigurno, bilo strašno. Ali to ni na koji način ne opravdava njenu ostavku. Kada se kandidovala za mesto direktora RTS-a, mislila je da neće

biti pritisaka? Jezivih pritisaka. Šta je zamišljala i zašto se svojski potrudila da dobije taj posao ako nije bila spremna da trpi sve i svašta? Da se opet latim omiljenog nam lika Milana St. Protića koji je mislio da će posao gradonačelnika biti lak.

Međutim, nije samo RTS u ovoj situaciji. Većina institucija je pod ovakvim udarom. Oni koji su se kleli u vladavinu zakona (a nikada ga nisu poštovali) i oni koji su se kleli u značaj normalnog funkcionisanja institucija (a nikada ih nisu poštovali) sada nastavljaju s tom praksom. Žele da prečicama ostvare svoje ciljeve i opet se kunu da su oni čestiti. I opet se priklanjaju ideji da ne moraju da se drže zakona kao pijan plota. A to „malo“ odstupanje od zakona smo već doživeli i znamo kako smo prošli. Da parafraziram Top listu nadrealista – to nije nezakonito, to je malo nezakonito. Vučića su optuživali da je kršio zakon jer je "zao“, a oni krše zakon jer su "dobri i čestiti“.

I ovo je isto kao i sa Manjom Grčić. Toliko su se trudili da osvoje vlast, a onda kada su je osvojili, nisu spremni da se suoče s odgovornošću koju to nosi. A prva odgovornost je poštovanje zakona, procedura i institucija. Ako to nisu baš morali (a jesu morali) kao opozicija, sada kao vlast moraju. Što bi rekao Valtazar Bogišić, „što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“. A ovo je tek početak, samo nekoliko dana od pobede na izborima. Još ni Skupština nije formirana, a kamoli vlada.

Još jedna poslovica za kraj: "Ko sa decom leže, popišan se budi".

Komentari (0)

Kolumne