Kolumna "Dekonstrukcija": Moglo je i strože
Komentari
05/03/2026
-09:58
"Ništa nije hitno kada su u pitanju slučajevi napada na novinare", obaveštava nas profesionalac sa N1 Mladen Savatović. Isti onaj koji je na napad na novinarku "Informera" (koju ne smatra novinarkom jer je niže rase) reagovao sa "kad znate da će ovo da se dogodi, zašto dolazite".
Nije on mislio da hitnosti nema kada je u pitanju Branka Lazić. Protiv onih koji su nju napadali i ponižavali nikada nije podnet nijedan optužni predlog. Njemu smeta što je optužni predmet protiv izvesnog Vladana Sretenovića podnet tek "skoro tri meseca pošto je napao ekipu N1 i razbio joj kameru". Kod tzv. Ćacilenda. Njih nije pitao zašto je došao tu kad je znao da bi tako nešto (moglo) da se dogodi.
Da ne bi bilo ikakve nedoumice, ponoviću - nijedan novinar ne sme da bude napadnut dok obavlja svoj posao. Bilo u blizini "Ćacilenda", bilo u blizini Pravnog fakulteta. Bilo da je "profesionalac" ili da je "propagandista". Uostalom, napadnut i vređan ne sme biti nijedan vladika. Bez obzira na to da li je napadnut iz "zabune" jer, iako nosi mantiju, podržava studente ili ih ne podržava. Tu nema "zabune". Napad je napad. Bez obzira ko je meta. Sve i da napadneš orangutana, veći si majmun od njega, ako me razumete.
Mladenu Savatoviću ne smeta to što niko od onih koji su napadali Branku Lazić ni za šta nije optužen, ali njemu i "profesionalnim novinarskim udruženjima" (pošto postoje "neprofesionalni novinari", sada postoje i "neprofesionalna novinarska udruženja") smeta to što je kvalifikacija dela – sprečavanje štampanja i rasturanja štampanih stvari i emitovanje programa – neadekvatna. Uvereni su "da je moglo to i strože da se kvalifikuje". Zaprećena kazna od godinu dana zatvora nije im dovoljna.
Na najstrože kvalifikacije su navikli pa ih sada ovo žulja. Strožu kvalifikaciju, na primer, dobila je nesrećna Milica S. stara 26 godina koja se tokom blokade u Ulici Jurija Gagarina januara prošle godine uspaničila i dala gas, pa je kolima oborila nekoliko blokadera koji su je bili okružili sprečavajući je da nastavi svojim putem. Ona je bila optužena za teško ubistvo u pokušaju, za šta je predviđena kazna od 10 godina do doživotnog zatvora. U očaju, ova devojka je u zatvoru pokušala da se ubije, nakon čega ju je predsednik Aleksandar Vučić pomilovao.
Zašto podsećam na ovaj slučaj? Ne zbog Mladena Savatovića i napada na novinare. Zbog napada na policajce za koji je optužen poljoprivrednik i aktivista Zlatko Kokanović, i njegovog advokata Sare el Sarag, koja u istom danu i na istoj televiziji kao i Savatović za svog branjenika i prijatelja traži suprotno od onoga što su opozicioni aktivisti i profesionalni novinari tražili u slučaju Milice S. i sličnih incidenata.
Zlatko Kokanović se, kako je saopštio MUP, sumnjiči da je nakon završetka protesta i blokade u Loznici svojim traktorom udario policijske službenike, oglušavajući se o njihovo naređenje da se zaustavi, i nastavio kretanje. Dvojica policijskih službenika su, dodaje se, zadobila lakše telesne povrede.
Dodaje se i da je, nastavljajući kretanje, osumnjičeni Kokanović probio zaštitnu ogradu i, krećući se suprotnim smerom, stigao do Graničnog prelaza Trbušnica, gde je i uhapšen.
Kokanoviću se na teret stavljaju krivična dela "napad na službeno lice" i "ometanje službenog lica u vršenju službene dužnosti". Moglo je to i strože da se kvalifikuje, rekli bi neki s obzirom na slučaj Milice S.
Milici S. je tada određen pritvor da ne bi uticala na svedoke, da ne bi ponovila krivično delo u kratkom vremenskom periodu i zbog uznemirenja javnosti. U slučaju Kokanovića, prema rečima njegovog advokata, pritvor u trajanju od 30 dana određen je zbog poslednja dva razloga, pa kaže: "Mi imamo svakodnevno uznemiravanje javnosti, pa nikome pritvor zbog toga nije određen. Zlatko Kokanović je u pritvoru da 'ne bi ponovio ovo delo', a pritom se ne navodi da je traktor, kojim je navodno izvršio to delo, njemu oduzet".
Crno se piše Kokanoviću ako će ga prijateljica-advokat ovako braniti. Kako nikome pritvor nije određen "zbog uznemiravanja javnosti"? I laici znaju da se to najčešće navodi u zahtevima za pritvor. Na primer, Goranu Vesiću.
A zamislite da neko pokuša da počini neko krivično delo pištoljem. Policija ga uhapsi, oduzme mu pištolj i onda treba da ga pusti jer mu je pištolj oduzet, pa ne može da ponovi krivično delo. Ako nemaš traktor, ne možeš da napadneš službeno lice...
Ali od ove uverljive odbrane zanimljivija je uverljivost s kojom Sara el Sarag (o kojoj se jedno vreme govorilo da će biti u vrhu tzv. studentske liste) opravdava svog klijenta i prijatelja – sve je suprotno od onoga što smo mogli da čujemo kada su blokade bile u pitanju.
"Na samom snimku ćete videti da su to policajka i policajac koji se faktički bacaju ispred traktora, bez stop tablica. Dakle, policajka koja je, dok je Zlatko vozio, stala ispred traktora bez upozorenja Zlatku da stane, bez ikakve najave da treba da to učini. Zlatko i ostali traktoristi su bili već u pokretu", kaže ona.
Blokaderi se nisu "faktički bacali" pred ljude koje su blokirali? Imali su, kako kaže, "stop tablice"? Da li su ti vozači, ako su "već bili u pokretu", imali prava da gaze blokadere? Ako je tako, Sara el Sarag je "uspela" da odbrani i onog idiota koji se zaista zaleteo na blokadere kod Vukovog spomenika i teško povredio jednu devojku.
Kaže ona dalje: "Na snimku se vidi da je, u trenutku kada je drugi traktor počeo da zaobilazi Zlatka, Zlatko stao i molio policajku da se pomeri. Je li napad kad nekoga molite da se pomeri sa puta, na koji je stao bez ikakvog upozorenja? I gospođa koja pokušava da svojim telom zaustavi dva, tri traktora, da bi se posle kvalifikovalo da ona ima lakše telesne povrede?".
Nisu li razni vozači onoliko molili blokadere da im se sklone s puta? Jesu li, onda, u tim slučajevima imali pravo da gaze ove što su stali "bez ikakvog upozorenja"? Nisu li blokaderi svojim telima pokušavali da zaustave dva, tri, deset, dvadeset automobila?
S tom ogromnom razlikom što se u jednom slučaju radi o samoorganizovanoj grupi koja je, navlačeći na sebe nekakve prsluke, umislila da ima pravo da zaustavlja saobraćaj, a u drugom slučaju o policajcima kojima je zaustavljanje saobraćaja u opisu radnog mesta koje im je poverila država.
Najspektakularnije od svega je ipak ocena Sare el Sarag da je to "malo nesmotreno ponašanje policije" koje bi "opisala kao samoubilačko ponašanje".
E tu postoji jedna velika razlika u odnosu na studente. Policajci, možda, jesu svoj život izložili opasnosti, ali i to im je u opisu radnog mesta koje im je poverila država, a bez kojeg (radnog mesta) teško da bi bilo i države. Sa druge strane, blokaderi nisu bili samo suicidni, nisu studenti u blokadi ugrozili samo svoju egzistenciju gubljenjem godine, nego su bili opasni i po ostatak društva, ugrožavajući egzistenciju svih. Šta bi bilo da im se zaista ostvarila želja da "Srbija stane"?
S ovakvim advokatom, Kokanoviću tužilac i ne treba. A ne trebaju mu ni neprijatelji. Da sam student, predložio bih je za ministra pravde.
Komentari (0)