Kolumna "Dekonstrukcija": Elitna kalokagatija
Komentari
Pre jedno četvrt veka imao sam zadovoljstvo da izveštavam sa stranačke skupštine Pokreta za demokratsku Srbiju Momčila Perišića. Kažem zadovoljstvo jer je taj događaj, koliko god nebitan i suvoparan, bio izvor večeri i večeri punih smeha i radosti.
Pošto nisam baš uspeo da ispratim važne detalje generalovog govora, zamolio sam njegove saradnike da mi daju, ako imaju, odštampanu verziju. Kad sam počeo da je čitam, postalo mi je jasno zbog čega nisam baš uspeo da zapišem citate koji bi mi poslužili za pisanje izveštaja – general je bio toliko ambiciozan i rešen da svoje članstvo zaseni da je u svaku rečenicu ugurao svaku „čudnu“ reč koje je mogao da se seti njegov širi krug kumova, prijatelja i saradnika, a svaka rečenica je sadržala i rešenje za paletu problema s kojima se u tom trenutku zemlja suočavala. Ne mislim samo na našu zemlju nego i na planetu. Od demografije, preko mikro i makro ekonomije, do saobraćaja, telekomunikacija i bezbednosti. Rečenice su bile kilometarske, što je sasvim suprotno stilu koji krasi dela Milana St. Protića.
Kao što rekoh, kada smo želeli smeh do suza, iz fioke bih izvukao famozni govor i čitali bismo ga naglas.
Sada, 25 godina kasnije, govor generala Perišića, u to nema nikakve sumnje, zamenilo bi velelepno, raskošno, da ne kažem „magnificentno“ i „opulentno“ obraćanje, pardon „oracija“ narodnog „tribuna“ Gašića dr Jugoslava povodom kandidovanja Čupića dr Aleksandra za predsednika Narodne skupštine.
Elitni novinari iz intelektualnih novina čiji kolumnista mora da zna latinske i starogrčke reči, ali ne i razliku između Vergilija i Homera, doživeli su „klimaks“ slušajući ovu „verbalnu erupciju“ i zadovoljeno saopštili „plebsu“: „Vratio se akademski rečnik u Parlament.“
Došla je ne samo sloboda nego i pamet. Sada skupštinski govori ne treba više da budu takvi da ih razumeju svi krezubi penzioneri, nego samo ekipa koja se druži sa Klajnom, Šipkom i Vukajlijom. Pardon, Vujaklijom. Ko nam je kriv kada smo birali najpametniji parlament na svetu?
Što bi rekao dr Nele Karajlić, „apstrakcija filmskog izraza, kao jezika specifikuma, i apstrakcija umjetničkog akta uopšte, de jure predstavlja jednu vrstu sakralne ratifikacije vlastite inferiornosti i vlastitog infalicizma. Bez obzira o kojoj se vrsti supremacije na tom istom jeziku kao specifikumu radi i bez obzira na kojem nivou aspiracije mi o njemu govorili“. „No, to svakako nije tema ove naše današnje emisije koja se zove ’Izvorište’“, dodao bi on u „Top listi nadrealista“. I to smo dobili – čist nadrealizam.
Kad smo već kod dr Neleta Karajlića, ne bi me čudilo da mu jedan od blistavih umova naše nove vladajuće elite, bivši dekan FDU Miloš Pavlović zatraži podatke o doktorskoj disertaciji. Jer to je u „Utisku nedelje“ učinio sa mojim kolegom, članom Upravnog odbora RTS-a Predragom Azdejkovićem. Iznenadio se Pavlović dr Miloš što Azdejkoviću na Iksu ispred imena piše to „dr“, a zna da doktorat ranije nije imao, pa kako sad to.
Ne zna ovaj filmski reditelj, za čiji je jedini dugometražni film malo ko čuo, da na Iksu i na tarabi svašta može da piše. Kao i da se mnogi iz sprdnje predstavljaju kao „dr“. Ili da pitamo Dr Igija i doktora za rokenrol Milića Vukašinovića gde su doktorirali? Američki reper Dr Dre je doktorirao na Berkliju, sigurno.
Pored toga, ovaj intelektualac nije zadovoljan što se RTS „izvinuo“. Slično tome, i „živo ovaploćenje antičkog ideala kalokagatije“ koje nam predlažu za predsednika Skupštine je „umirujućim i rezonantnim glasom“ reklo da će „svima koji su spekulisali i klevetali dati priliku da (mu) se izvinu“. (Stvarno je čovek to rekao, pogledajte Dnevnik 2 RTS-a u sredu u 19.40.)
Ali nije više važna samo pamet i vešto baratanje srpskim, pardon, latinskim i starogrčkim jezikom. Važna je, kao što smo naveli, i estetika. Ne može više da vlada horda koja je pala iz fizionomije predvođena nekim „žvalavim“. Sada dolazi vreme lepih. I Sare el Sarag.
Njoj, Sari el Sarag, i dalje nije jasno zašto je njena teorija – o tome kako se pristalice Aleksandra Vučića i studentističkog kulta razlikuju po fizionomiji – normalnom čoveku neprihvatljiva. Uzalud su joj mnogi, uključujući i Aleksandra Vučića, govorili da je neprihvatljiva jer je nacistička i rasistička. I juče je pitala „zašto“.
Sada, kada ovaploćenje antičke kalokagatije, odnosno oživljena skulptura Arnoa Brekera bude sedela na mestu predsednika Parlamenta, a stručnjakinja za frenologiju u prvom redu, moći ćemo da kažemo da smo, konačno, postali kao civilizovani Zapad, a naša skupština kao Rajhstag.
Komentari (0)