Kolumna "So na ranu": Čuvari smisla
Komentari
24/02/2026
-09:37
Otkako je Barak Obama rekao da vanzemaljci postoje, ali da ih on nije video, čekam konferenciju za štampu na Andrićevom vencu.
"Predsedniče, da li ste videli izjavu Baraka Obame da vanzemaljci postoje, ali da ih on nije video? Da li Vi znate nešto o tome?"
Predsednik razvuče usta u blagi osmeh, vidljiv samo na velikim televizorima, kao da kaže "čuj, da li znam", duboko uzdahne, napravi malu pauzu, pogleda preko naočara novinarku javnog servisa, naglo se uozbilji i reče odlučno: "Znam".
Okupljeni novinari se uskomešaše, svako je onog do sebe pitao "Šta je rekao? Je l' rekao "Znam"?", onda taj žamor kao po komandi stade, i svi se opet okrenuše ka predsedniku koji je mirno sačekao da prvobitni šok novinara prođe i da se saberu. Sačekao je da se mikrofoni ponovo postave na svoja mesta i spremno čekao pitanja.
"Jeste ih Vi videli?", začu se bojažljiv ženski glas iz pozadine.
On opet uzdahnu, kao da se lomi šta da kaže, pa izgovori: "Ne mogu da vam kažem sve, ali recimo da znam pouzdano da Obama nije lagao".
Opet trenutak napete tišine, novinari kao u šoku, kao da se boje da pitaju jer se pribojavaju odgovora, ali neko ipak progovori.
"Pa, jeste ih samo vi videli ili ima još neko?", začu se prepoznatljiv sarkastični ton novinarke tajkunske televizije, poznate po svojim provokacijama, ali predsednik se ovaj put nije dao isprovocirati i bez ikakve grimase na licu, smrtno ozbiljan, odgovori: "Reći ću vam da ih ni Obama, ni Tramp nisu videli, a znam da je kontakt ostvaren sa još jednom drevnom civilizacijom pored nas, ne bih da govorim umesto njih, oni će izaći sa saopštenjem, radi se o prijateljskoj zemlji. I reći ću vam još samo to da ona freska letećeg tanjira sa svodova Dečana nije bila mašta umetnika, nego zapis i dokument", pogleda značajno u novinare koji nisu disali.
Pomislih u sebi kako mrzim kad odgovara ovako da moram da nagađam šta je i kako mislio, i brzo prebiram po glavi ko bi to pored nas mogao da bude, prvo mi padaju na pamet Egipat ili Kina, stari narodi kao i mi i obe prijateljske zemlje. Mada, u igri mogu da budu i Mesopotamci, znači Irak i Sirija, ni sa njima nismo neprijatelji. A, ipak, možda pre Indija, pa, samo što se vratio odande. Minojsku civilizaciju i Grke sam odmah otpisala, oni su prijatelji samo sebi.
Kad su se novinari pribrali, krenu borba za pitanja, ali u gomili glasova odvojio se piskutavi glasić sitne novinarke režimskog tabloida: "Predsedniče, predsedniče, jeste li pričali sa njima? Zašto su došli? Šta hoće od nas? I koliko će to da nas košta?", ispali rafalno piskutava.
Kad sam čula kako postavlja ova glupa pitanja, ustadoh sa troseda i počeh da vičem na televizor: "Čuj nju na šta troši pitanja? Pa, šta mogu da hoće, piskutava? Pa, hoće put, vodu, struju, što i svi. Koliko će da košta? Pa koštaće, k'o poseta borskom okrugu, makar. Ali koga briga. To su samo pare. Što ne pitaš suštinsku stvar", vičem na u ekran iz sve snage.
"Koju?", sad me već ukućani gledaju u čudu, pomalo prepadnuti.
Udarih se rukom po čelu razočarana i rezignirana. "S kim ja živim? Pa, kako koju? Pa, pitanje svih pitanja - šta je smisao života i kako se dolazi do njega?".
Priznajem da sam na trenutak posumnjala da će se i predsednik setiti da postavi vanzemaljcima suštinsko pitanje, evo, sad da me čovek pita zašto, ne znam ni sama, kako sam mogla da sumnjam kada sam mogla da vidim svojim očima da je jedino on uspeo da reši i onaj višedecenijski komšijski spor oko međe u nekom selu kod Bora koji je bio takav da se sa njim nisu mogle izboriti ni opštinske vlasti, ni policija, ni inspekcija, nego se čekalo da predsednik dođe u Bor da lično razmrsi taj Gordijev čvor. Čim je razrešio sve lokalne probleme, odmah se bacio i na one međugalaktičke.
"Video sam se sa vanzemaljcima, pričali smo prijateljski, pitao sam ih šta mi možemo da učinimo za njih, nisam im ništa tražio, osim da nam kažu, ako mogu, šta je smisao života? Eto, samo to", obznanio je predsednik i dodao, tiho, kao se boji da ga vanzemaljci ne čuju: "Nisam im, naravno, rekao zašto to pitam, nisam hteo da im otkrivam koja nas muka muči, neću iz kuće da iznosim prljav veš, dovoljno je da mi znamo. Ali, rekao sam im koliko god puteva da treba, vodovodne mreže, strujne infrastrukture, oružja, municije, šta god da im treba, ne žalim para da pomognem da naša deca nađu smisao za kojim tragaju godinu i nešto dana", zaključi predsednik.
Konačno sam mogla da odahnem. Sad možemo da kažemo da smo probali sve, pomislih u sebi. Ako nam vanzemaljci ne pomognu da shvatimo smisao onoga što živimo poslednjih godinu i po dana, onda se možda tu stvarno ništa ne može. Onda smo jednostavno takvi. A nije da se nije tražilo. Išlo se i peške i biciklom, a kako saznajemo iz tabloida, odabranih 14 mladih blokadera u najnoviju potragu za smislom kreće baš danas, ovaj put avionom, u samo srce Evropske unije. Neću da mračim, ali sumnjam da će smisao naći na istom onom mestu na kome i vlast decenijama bezuspešno pokušava da nađe smisao ulaska Srbije u savez koji nas prihvata samo ako se odreknemo sebe.
I tek što smo otpratili blokadere u potragu za smislom, kad stiže vest, kao grom iz vedra neba: "Vanzemaljci otkrili Zemljanima smisao života". Amerikanci objavili da su im vanzemaljci otkrili šta je smisao života i da ovu informaciju, za sada, neće deliti sa ostatkom sveta iz bezbednosnih razloga. Plaše se, ako drugi saznaju šta je smisao života, da ih se više niko neće plašiti. Tramp je uz ovu objavu obećao i da će tajnu smisla života otkriti pred kraj svog mandata zajedno sa informacijama ko je ubio Kenedija i receptom za "koka-kolu". Objasnio je da su vanzemaljci odlučili da Amerikancima otkriju smisao života, iako su prvo pregovarali sa Srbima i Kinezima, zato što Amerikanci najmanje žude za smislom. Srbi se previše trude da nađu smisao u svemu, a Kinezi nisu ni pitali za smisao, njih je samo zanimalo da saznaju koliko mesta ima tamo odakle su vanzemaljci došli. Tako je najlogičnije bilo, čak i vanzemaljskoj inteligenciji, da ovu tajnu, kao i većinu drugih, da Amerikancima, kojima neće padati na pamet da smislom upropaste svetski poredak.
Komentari (0)