Ivan Radovanović

Kolumna Kumrovački gen

Komentari
Kumrovački gen
Kumrovački gen - Copyright Euronews

veličina teksta

Aa Aa

Postoji ta jedna rečenica kod Nasima Nikolasa Taleba (mom drugu Bazdulju omiljenog), kojom on savršeno opisuje narcisoidni poremećaj ličnosti raznih intelektualnih gurua, ubeđenih da su posebni, ili, poput ovih naših, da su dominantna, a neželjena elita:

"Zanimanje im je da masama služe pametno i obrazovano".

Sami to ne bi bolje sročili, da ne pričam da bi svako od njih ovu Talebovu ciničnu opasku svojeručno potpisao, verujući da je deo programa grupe uzvišenih.

I stvarno, sve je tu.

Njihova ubeđenost da "služe masama".

Njihova povređenost, jer je to "služenje", suštinski, jedna velika nepravda, ali i čin samožrtvovanja, kojim se oni, a toliko bolji, lepši, uzvišeniji, podređuju beslovesnim masama, sve u želji da im nesebično, svojom veličinom, pomognu.

Njihov narcizam, i izuzetnost, jer niko drugi, osim njih, ne može to da radi "pametno i obrazovano".

Njihova opsesija zadatkom koji su sami sebi dodelili, i onda ga nazvali "zanimanjem", mada bi ovde bolje stajalo, odgovaralo bi njihovom od veličine odlepljenom egu, da su to nazvali - Poziv.

Poziv je životna opredeljenost, ono za šta si, nebeskim znamenjem (u koje spadaju i raspored zvezda i dodir Duha Svetog), predodređen i "odabran", te više odgovara ludilu u kojem utripuješ da ti je popravljanje glupih masa sveta dužnost.

Na kraju, ova rečenica pokazuje i sav prezir uzvišenih prema "masama", prema tim glupim, bezubim, nepismenim, siromašnim, koji su toliko zasrali i zastranili, da sada elita mora još i njima da se bavi, žrtvujući i svoje vreme i svoju uzvišenost (da bi pomogao onim niščim duhom, moraš da se spustiš, bar na kratko, na njihov nivo).

Sve zajedno, Taleb je savršeno mapirao gene prosečnog srpskog intelektualca, čiji su preci uzvišenost učili u kumrovačkoj školi i na seminarima koje je organizovao CK SKJ.

I kao i oni, i ovi današnji su, ali bukvalno, enciklopedije opštih mesta i frazetina, jedino što je, u njihovom manifestu, poziciju socijalističkog radnog čoveka preuzeo "građanin", odrednica uzvišenosti kojom se označava različitost od "kulaka" i od njihovih naslednika danas sačinjenih "masa".

Tu je i arhineprijatelj, koji se samo sada ne zove "izrabljivački kapitalizam", nego "zločinački režim", bez ikakvih dodatnih objašnjenja, pošto su i preci i naslednici ubeđeni da neke stvari ne treba objašnjavati, čak ni budalama. Neka same shvate, ili, još bolje, neka nauče da ponavljaju, bez mnogo pitanja.

Iznad svega, tu je "demokratski centralizam". Odluke ćemo da donesemo mi, jer samo smo mi sposobni da odlučujemo, a vi, ostali, imate to da sprovedete, ponovo bez zapitkivanja.

Svaka sumnja se, kao i nekada, kažnjava, proglašava za defetizam, subverziju, reakcionizam, izdaju i povlađivanje samom đavolu, koji se, da vas podsetim, danas zove "zločinački režim".

I cela scenografija i ikonografija raznih uzvišenih akcija, takođe imaju jasne socijalističke korene, od marševa koji podsećaju na odlazak na radnu akciju, do nošenja štafeta, i organizovanja veselih skupova koji liče na prvomajske uranke, pa se čak tu i neko prasence stavi na ražanj.

Nadasve, tu je institucija svemoćnog CK, koja se sada zove Univerzitet, sa kojeg stižu direktive i smernice, i koji je leglo raznih ideoloških komisija, zaduženih da komesarski paze da se nigde ne odstupa sa jedinog ispravnog puta.

I sve to je začinjeno istim frazetinama o "pravednom društvu", "istini", "borbi protiv nepravde", uz jasno naređenje da se o svemu ima suditi na osnovu zaključaka vrhovnog tela.

Pri tom, mi obični smrtnici, nedovoljno pismeni i obrazovani, bez pameti i zuba, imamo da budemo zahvalni, jer, eto, sve to oni rade da bi nam "služili", da bi se, nesebično, bavili svojim zanimanjem.

I, najvažnije, za sve to im uopšte nisu potrebni izbori. Bar ne oni na kojim bi pravo glasa imali i oni koji to, prema smernicama CK, ne zaslužuju pravo glasa.

Drugim rečima, prilično sumanuta jesen nas čeka. A, bogami, i njih. Sasvim zasluženo.

Komentari (0)

Kolumne