Kolumna "Politika kao sudbina": Klovn i Karg
Komentari
25/03/2026
-10:27
Ljudi iz nekog razloga vole da misle da su naši i svetski državnici budale, i da drugo objašnjenje za njihove nelogične odluke nije potrebno. Nije mali broj ni onih koji misle da su, sem njih samih, svi ostali budale. Ali to ne mogu u lice da im kažu, pa radije sa njima ogovaraju političare.
Nekad se mislilo da su samo beogradski taksisti uvereni da su najpametniji ljudi na svetu, ali jesmo li bili fer kada smo tako opanjkavali ove ljubazne i uvek za ćaskanje orne male preduzetnike? Svet tumače sa sigurnošću muve na zidu Ovalnog ofisa u Beloj kući, ali čiji ukućani ne rade to isto? Svi sve znamo još otkako su društvene mreže postale dostupne na mobilnim telefonima. Tramp je klovn, Bajden je dementan, Vučić je diktator.
E zato mi se mnogo dopalo kada je poznata novinarka tu skoro upitala gosta, A kako to da Tramp ne zna ovo što Vi znate?
I sama spadam među kritičare američko-izraelskog napada na Iran, ali i tu je, kao i svagde drugo, potreban trun relativizacije, malo soli, mrvica sumnje.
Našem je javnom mnjenju po lakovernosti danas slično i američko, pa se Trampovi hejteri u Americi trenutno dele na one koji veruju da ga je izraelski premijer nasamario da napadne Iran, i one koji su uvereni da ga je na Iran nahuškao saudijski prestolonaslednik. Te dve verzije nalaze se rame uz rame u najboljim američkim listovima. Pa mnogi veruju da se Tramp, neznalica i sirovina, sada kuha u sosu sopstvene lakovernosti.
Jer je stvarno u sosu. Ali poklonici lakih analiza previđaju da Amerika decenijama kuje planove da likvidira režim u Teheranu. Koji je Tramp napao u momentu kad je strateški ranjiviji nego što je ikad bio. Nema pukotine između Trampa i "duboke države" kad američki predsednik potkraj prošle godine od Lokid Martina naručuje značajno povećanje broja presretača. Amateri vole da se rugaju da Tramp doskora nije ni znao za Karg za koji lupeta da će da ga osvoji, iako se sa malo truda otkrije da je zauzimanje ostrva predlagao još osamdesetih prošlog veka, kad se amateri nisu ni rodili. I da je kao 41-godišnji biznismen 1987. godine potrošio blizu sto hiljada dolara da zakupi prostor u tri američka dnevna lista kako bi se požalio da se svet "ruga" Americi zbog krize u Zalivu izazvane iračko-iranskim ratom, tokom koje su Amerikanci pružali zaštitu tankerima koji su prolazili kroz Ormuski moreuz. Prema Fajnenšel tajmsu, bio je ljut što "štitimo brodove koji nisu naši, nose naftu koja nam nije potrebna, namenjenu saveznicima koji neće da nam priteknu u pomoć".
Što je najgore, Amerikanci dobrim delom i vladaju svetom gradeći se kao da nevoljko ulaze u vojne avanture, teško se odlučuju na akciju, radije bi da ne moraju da rešavaju tuđe probleme, mada unapred znaju da svet može samo da bude bolje mesto zahvaljujući njihovim vojnim intervencijama. Tako u tek prikazanom novom RTS dokumentarcu Slađane Zarić o bombardovanju Jugoslavije, čovek iz Klintonovog Saveta za nacionalnu bezbednost, Čarls Kapčan, tvrdi da je Amerika strašno oklevala pre nego što se umešala u rešavanje krize na Kosovu, nije uopšte htela bazu na našem delu Balkana, čak je bila i "naivna" kada se devedesetih onoliko pozivala na međunarodno pravo. I jeste da je napad na Jugoslaviju bio nezakonit, ali je zato bio i moralan i legitiman jer su američke namere bile plemenite. A ni napad u stvari nije bio napad, nije bio "napadački" (ofanzivan), to nam se samo tako učinilo, evo Kapčan kaže da su ta tri meseca bombardovanja Jugoslavije bila "defanzivna", u stvari, "preventivna", da spreče da Beograd počisti Albance. Kojim Milošević nije smeo da oduzima autonomiju, kaže Kapčan dok sa Slađanom Zarić lane priča u Sarajevu u koje je doputovao da agituje za oduzimanje autonomije Republici Srpskoj. I dodaje, Amerika je u stvari samo htela da širi EU, NATO i liberalni zapadni poredak. Što je bombardovanje starije, to su motivi bombardovanja sve mlađi i noviji.
Naivna, Amerika? Nije isprva htela vojnu bazu, nego joj se Bondstil desio? Oklevala i bila defanzivna? Previše se uzdala u međunarodno pravo?
Bilo je sasvim suprotno. Jugoslavije je bila savršen poligon za testiranje novog američkog tipa rata, onog u kom Amerikanci ne ginu i ne trpe nikakve gubitke već sa bezbedne visine i savršeno spokojno razaraju neprijateljske ciljeve. Bili smo im vežbaonica a početak operacije je, videćete u dokumentarcu, ubrzao strah NATO lidera da bi OVK mogla biti poražena u ofanzivi srpske vojske i policije i da onda ne bi mogla da posluži umesto američkih trupa na terenu, njhovih čuvenih "boots on the ground". A bombardovanje je trajalo 11 nedelja i ništa ih u ljudstvu nije koštalo, samo troškovi za tomahavke i gorivo. Tako su, kao od šale, doveka mogli da ratuju.
Znam da ta računica ne može ništa protiv vere nekih ljudi u dve stvari.
Pod jedan, da ne bismo bili bombardovani da smo samo bili dobri.
I pod dva, da je to Amerika radila preko volje, da se to Bil Klinton, uhvaćen u seksualnoj avanturi, samo dovijao da Amerikancima skrene pažnju.
Možda je ljudima lakše da veruju u bajke.
Na britanskoj televiziji sam ovih dana gledala Veslija Klarka, tadašnjeg glavnokomandujućeg NATO a sada samo TV ratnog huškača, kako hrabri Trampa da izdrži i ne pokoleba se u Iranu, jer eto i malu Srbiju smo morali da bombardujemo 11 nedelja, a kakva bi šteta bila da smo prerano odustali... Britanski novinar ga ne pita, a jesu li i u tom ratu u nebo skakale cene benzina? Je li nam Srbija nanosila štetu kao Iran?
Kao što ne pita ni šta nam je Srbija ikada uradila pa da je bombardujemo?
Ali da postavlja takva pitanja, ne bi ni sedeo u tom studiju, niti slušao bajke.
Komentari (0)